Vrednost, Ljubav i Mir

Postoji samo jedna stvar koja je teža od postavljanja granica, a to je ono što posle toga dolazi.

Ta granica, odluka, izdržati.

Ovaj talas bola, nelagodnost, koja može biti toliko jaka da brzo zažalimo sto smo se sami sebi požalili.

Iscrpljuje.

Nismo navikli na ovo.

Naše granice otvaraju toliko prostora za emocije koje ne poznajemo i nikada ih nismo dozvolili.

Ugrožavamo vezu i izazivamo strah od gubitka.

Moramo ostati tu gde jesmo čak i kada osetimo mučninu, izgubimo dah, dobijemo glavobolju.

To je samo stresno, znam.

Ali nema načina da se zaobiđe ovaj bol. Ako se odreknemo granica, promašimo istinu i ono sto jesmo.

Naša istina je naša vrednost i ne prihvata nepoštovanje, tačno oseća kada se ljubav više ne služi.

I koliko god osnažujuća ova spoznaja, koliko god moćna, osećanja posle su isto toliko deo toga.

Bes, razočarenje zbog ponašanja, žaljenje zbog sopstvenih postupaka i zatim usamljenost koja sledi.

Ali ako bolje pogledamo, ovaj bol krije priliku ali i nadu da se zatvore rane onoga sa druge strane

Dakle; prestanimo, prihvatimo kratkoročno rešenje za dugoročni mir.

Počnimo da gledamo svoj bol kao važan deo našeg boljitka.

Uostalom, svaka granica je odluka doneta iz čiste ljubavi.

💭

  • Možda je sada ovo vreme savršena prilika za prepoznati, šta je ono što stvarno vredi i dobro promisliti, kako nakon svega dalje ići?
  • Ko je važan za mene, kome to pokazujem dosta retko?
  • Šta je ono što me srećnom čini, mir mi poklanja?
  • Kako želim da živim, kada ponovo dobijem šansu za to?

▫️

Auto je parkiran, torbe uveliko spakovane, i ko se ne bi još jednom osvrnuo da pogleda sjaj na kućnom prilazu, tom kojeg još uvek svojim nazivam. Sve je nekako ostalo nedorečeno i znam da nisam ja jedina koja je ostala da se sa svim suoči. Trenutak taj ostane urezan; taj kada smo svi zajedno i zatim odjednom više nismo.